Nove tendencije 60 godina poslije

Skupina autora

Suglasja i razlike: Nove tendencije 60 godina poslije

Od 1961. do 1973. godine tadašnja Galerija suvremene umjetnosti u Zagrebu, danas MSU, na inicijativu nekolicine umjetnika, likovnih kritičara i kustosa, organizirala je pet izložbi, popraćenih simpozijima i publikacijama – nazvanih Nove tendencije. Na pet izložbi, popraćenih simpozijima i publikacijama, sudjelovalo je mnogo umjetnika i umjetničkih grupa iz čitavog svijeta, a pokretu su se priključili i mnogi poznati domaći i strani teoretičari umjetnosti. Svaka od tih bijenalnih manifestacija, otvarala je nova poglavlja u umjetnosti, od konstruktivne i kinetičke, do kompjutorske i konceptualne.

Nove tendencije, kao najvažniji umjetnički pokret iz druge polovine 20. st. kojem je izvorište i sjedište bilo u Zagrebu, nije se događao samo u nas, a odjeci su bili još dalekosežniji – utjecaje i tragove moguće je pratiti do danas. Stoga smo za knjigu u povodu 60 godina Novih tendencija odabrali tekstove prije neprevedene i/ili neobjavljene na hrvatskom jeziku.

Autori: Armin Medosch, Margit Rosen, Marina Viculin, Ivana Bago, Darko Fritz, Alessio Fransoni, Ilaria Bignotti, Jerko Denegri, Snježana Pintarić, Jasna Jakšić.

Iz kataloga izložbe u Ingolstadtu prenosimo intervjue s umjetnicima koji su bili aktivni sudionici pokreta i živi u vrijeme održavanja izložbe 2006.: Almirom Mavigneirom, Enzom Marijem, Ivanom Piceljom i Joëlom Steinom. Intervju Ilarije Bignotti s Matkom Meštrovićem govori pak i o osobnim poveznicama između aktera pokreta.

Knjiga donosi više od 250 dokumentarnih fotografija na kojima su reproducirani umjetnički radovi, događanja, otvorenja i katalozi izložbi, odabrane stranice časopisa BIT international te kultne preslike prvih pisama, tipkanih na pisaćem stroju – što su ih razmijenili Almir Mavignier, Matko Meštrović i Božo Bek, s kojima je sve počelo.

Pet zagrebačkih izložbi Novih tendencija iz temelja su promijenile suvremenu umjetnost i njezino poimanje, uvele su pojam programirane umjetnosti te afirmirale kompjutorsku umjetnost, pomaknule granice percepcije i interakcije promatrača, proširile ideju djelovanja umjetničkih kolektiva afirmirajući prije svega umjetnost kao društveno odgovornu praksu.

Urednice: Jadranka Pintarić i Jasna Jakšić